ČITAJ MI, ČITAJ!

Volite li čitati knjige? Čitate li ih svojoj djeci? Ako je vaš odgovor potvrdan na prvo pitanje i ako ste osoba koja zaista uživa čitajući (bilo koju vrstu literature) onda vam je poznat onaj osjećaj kada se uživite u knjigu i ne možete prestati čitati ili kada se uživite u lik pa jedva čekate vidjeti što će se dalje dogoditi. Također, onda shvaćate da i djeca mogu uživati u knjigama i likovima iz knjiga te vam preostaje ništa drugo nego i njih upoznati sa svijetom knjiga. Ako je vaš odgovor na drugo pitanje negativan, onda ću vam kroz ovaj tekst pokušati motivirati i objasniti zašto je čitanje od malih nogu važno i što knjige i slikovnice mogu pozitivno donijeti djeci.

Kao što i citat iznad kaže, čitanje priča pomaže djetetu pri njegovu razvoju. Za čitanje nikada nije rano, niti kasno. Čitajući djeci od rođenja potičemo kod njih razvoj osjetila sluha, vida, dodira te im kasnije omogućujemo razvoj govora. Čitanjem se razvijaju kognitivne sposobnosti, a osobe koje čitaju djetetu (roditelji, bake, djedovi…) omogućuju stvaranje određenog odnosa s djetetom. Male bebe ne razumiju priču, ali glas roditelja koji čita umiruje dijete i ono stvara vezu s roditeljima tako što ih sluša, gleda, a ujedno su to i trenuci ugode, bliskosti i opuštanja. Također, čitanje od tako rane dobi može im pomoći u razvoju slušne osjetljivosti i receptivnog rječnika. S nekoliko mjeseci kada djeca postanu svjesna okoline i kada počnu dodirivati i upoznavati svoju okolinu, korisne su i slikovnice s taktilnim elementima.

Prva knjiga, dakle, s kojom se djeca uopće susreću su slikovnice, a njihova je svrha da kroz njih dijete uči o svijetu. One im pomaže savladati poteškoće s kojima se susreću, ali i pružaju opće spoznaje o svijetu koji dijete okružuje. Slikovnica pomaže djeci pri suočavanju s problemskim situacijama te su često vezane za djetetove osjećaje, zdravlje, ponašanje, odnose s drugima. Uz to, one djeci omogućuju učenje, uspoređivanje i povezivanje situacija sa stvarnim životom.
Što su djeca manja, u slikovnicama bi trebale prevladavati jednostavne, veće slike bez previše detalja i s malo teksta, a što su starija čitanje im postaje zanimljivije te su potrebne slikovnice s više teksta, a manje slika te trebaju biti autentične i nestereotipne. Preko slika djeca dobivaju informacije o bojama, veličinama, skladu, umjetnosti, a prvi pojmovi u slikovnicama prve su pisane informacije koje dobivaju o svijetu i okolini u kojoj se nalaze. Međutim, tekst s kojim se susreću u slikovnicama treba biti primjeren djetetovoj dobi, zanimljiv, duhovit, razumljiv i logičan.
Čitanje ne bi trebalo biti dosadno. Stoga naglašavanjem posebnih riječi, glasova tijekom čitanja djetetu omogućuje da se zainteresira te sama radnja postane interaktivna ako je čitanje praćeno i gestikulacijama. Dijete tako prati više elemenata, odnosno radnji:

Monotonim čitanjem dijete se teško može koncentrirati na knjigu i njene likove i postaje mu dosadno te traži dodatnu zanimaciju, a postoji mogućnost i stvaranja averzije prema čitanju.

Razgovorom s djetetom o pročitanom potičemo kritičko razmišljanje i povezivanje likova s radnjama, što svakako doprinosi razvoju kognitivnih sposobnosti i kasnije, lakšim snalaženjem u školi kada su u pitanju predmeti koji traže razmišljanje i povezivanje.

Čitanje djeci omogućuje:

Kako čitati djetetu?

• Uzmite dijete u krilo ili ga posjednite kraj sebe tako da ono može gledati slikovnicu.
• Igrajte se riječima, stvarajte rime, pjevajte, uključite ime djeteta u priču ili pjesmu jer djeca to vole.
• Dijete će htjeti dirati, hvatati, okusiti slikovnicu jer tako uči i upoznaje svijet oko sebe, pa mu možete dati igračku koju će držati dok zajedno čitate.
• Ne zamarajte se brojem pročitanih stranica. Nekada ćete pročitati jednu ili dvije stranice, a s vremenom će taj broj porasti.
• Neka dijete slobodno okreće stranice. Možda će djetetu biti zanimljivija sama knjiga od čitanja. Dopustite mu da se poigra s knjigom.
• Obavezno pokazujte ono o čemu govorite, opisujte što se događa na slikama.
• Uključite dijete u priču. Postavljajte pitanja: Što je ovo? Gdje je nešto na slici? I pričekajte da dijete odgovori ili pokaže.
• Potaknite dijete da se uključi u priču – neka oponaša zvukove ili glasove životinja ili neka ponavlja za vama rimu.
• Zadržite se na stranici koliko god je potrebno i koliko god se djetetu sviđa, no ukoliko se djetetu više ne sluša, ostavite knjigu sa strane.

Kada dijete sluša ili kasnije samostalno čita priču, ono ulazi u svijet mašte i kreativnosti te u likovima pronalazi svoje „male prijatelje“. Omogućujete mu da stvori svoj imaginarni svijet te da o njemu razmišlja na svoj način, a vi ste ti koji ga vodite na tom putu. Dijete tako može pronaći neki lik koji će mu kroz odrastanje pomoći ili u koji će mu koristiti kao uzor za neke radnje. Primjerice, pomoć u nevolji, kako biti prijatelj i slično. Također, preko obrazovnih slikovnica iz, primjerice STEM područja, djeca mogu štošta i naučiti te se tako zainteresirati za znanost (npr. Kako nastaje oblak, Kako sjemenka klija, Zašto biljke ne jedu…)
Ako djetetu pustite priču da sluša preko mobitela ili sličnih uređaja, ono čuje samo zvuk i gleda kako se slike kreću. No, ako ste vi ti koji pričate, dijete će lakše povezivati vaš glas i pokrete s onime što vidi i tempom koje samo odredi.

Napisala: Marija Rušev, eduBloger

Više o autorici

Više o temi:

Dinamikom, Portal za roditelje, vrtiće i škole (2018). Kako prepoznati kvalitetnu slikovnicu? (Dostupno na: https://www.dinamikom.eu/blog/odgoj-obrazovanje-i-razvoj/495-kako-prepoznati-kvalitetnu-slikovnicu.html)
Šišnović, Ivana (2011). „Odgojno-obrazovna vrijednost slikovnice“, Časopis za odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, 17 (66).