Nakon poroda: o čemu se ne priča?

Odjednom ne znate ništa o bebama i niste sigurni ni u jednu odluku.

Sve što ste čitali i mislili da znate i razumijete o malim bebama, kada dođe to malo dijete koje je vaše i vi ste odgovorni za svaku odluku vezanu uz njega, odjednom kao da nikad niste ništa čitali, osjećate kao da ništa ne znate. Čak i ako ste pedagog po struci kao ja i učite, čitate i gledate o tome zadnjih desetak godina.

To ukazuje na važnost koju pridajete djetetu i odgovornost koju je dijete donijelo svojim rođenjem. Još do sad u životu niste iskusili takav tip odgovornosti, kao onu za živo malo biće.

Zvuči nenormalno, ali upravo ovo je normalno stanje na početku. Samo polako, uzmite si vremena, dogovarajte se s partnerom u vezi odluka i korak po korak ćete doći do rješenja. Ako treba čitajte opet, pitajte obitelj, prijatelje, stručnjake, nemojte se ustručavati.

Sve vas boli

Ako vas slučajno ne boli od poroda (a to je u 99,9% slučajeva nemoguće), onda vas boli npr. od nošenja djeteta.

Tijelo se jednostavno mora naviknuti na novu vrstu napora, a što se tiče bolova od poroda tijelu treba vremena da zacijeli (bilo prirodan ili porod carskim rezom).

Tu je važna podrška okoline i puno odmora. Također će vam pomoći redovito tjelesno vježbanje još prije trudnoće, u samoj trudnoći, a i nakon poroda (ovisno o savjetovanju liječnika / ginekologa i vrsti poroda).

Hemoroidi – da! Postoje! I da, veliki su tabu!

Nitko o tome ne priča pa nikome ni ne padne na pamet da bi ih moglo zadesiti… Još tijekom trudnoće povećana je mogućnost da ih dobijete, i tijekom samog poroda (zbog cijelog pritiska na donji dio), a i u razdoblju nakon poroda (zbog dosta sjedenja u istom položaju primjerice zbog dojenja, zbog možebitnog odgađanja velike nužde jer se potrebe bebe stavljaju ispred svih svojih potreba…).

Što pomaže?

Pijte puno tekućine, jedite vlaknastu hranu, puno se krećite i vježbajte.

Javite se liječniku što prije ako se pojave. Ne želite da se zakomplicira, jer nećete moći ništa sa sobom od bolova (i to ne samo dok ste na WC-u).

Ne možete sve sami – treba vam pomoć!

Koliko god mislite da možete i koliko god želite sve same, nemojte! Period babinja je specifičan i možda se osjećate dobro, ali u vrlo kratkom roku može se sve izokrenuti: ostanete bez snage, nikako se ne možete naspavati i biti koncentrirane, može vas uhvatiti depresija…

Zato, iskoristite svaki slobodan trenutak za odmor, opuštanje. Dogovorite pomoć bližnjih već unaprijed, tko će kuhati, tko će pomoći u spremanju, tko će obavljati nabavku…

Priuštite si da vas maze i razmaze!

Uz novorođenče, teško ćete se moći posvetiti svim kućanskim i ostalim poslovima koje ste prije obavljale dok niste pored sebe imale malu bebu koja zahtjeva svoje tijekom cijelih 24 sata na dan.

Tempo, tempo – kao na traci!

Svi koji zamišljaju novorođene bebe kao male, slatke mališane koji cijeli dan spavaju i tu i tamo se probude za hranjenje i onda opet spavaju – toga nema ni u filmovima.

Oni jesu iznimno slatki i mali, ali su i iznimno zahtjevni. U bilo koje doba dana ili noći bude se, traže pažnju, maženje, određeni tip držanja ili određeni tip nošenja, koji treba shvatiti i prilagoditi svakom raspoloženju, traže često hranjenje (dojenje ili pripremanje bočica – steriliziraj, prokuhaj vodu, ohladi vodu, umetni prašak, promiješaj, hoće ovu bočicu ili onu bočicu, jao prolilo se, spremaj drugu… jao nemamo više destilirane vode, mora netko ići kupiti…), daj kapi protiv grčeva, pročisti nos fiziološkom otopinom, okupaj dijete, očisti pupak, premotaj pelenu nebrojeno puta dnevno, nekad i noću, smotaj dijete u maramu ako neutješno plače da ima dodir kožu na kožu, a da ga ne moramo stalno držati, masiraj trbuh u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto od tog smjera – pola ljudi kaže jedno, pola ljudi drugo – u slučaju grčeva, kako uopće znaš jesu li grčevi – kada je dijete jako crveno i vrišti i plače i ništa ga ne može smiriti – najvjerojatnije to ili kod nekih samo plakanje i nervoza… nisi ni siguran/a jesu li grčevi ili ne, ali daješ Biogaiu i Espumisan jer se nadaš da će vrištanje proći… itd. itd. itd. Mogla bih ovako cijelu knjigu napisati.

Možda sam vam mrvicu približila što znači dobiti malu bebu. Najmanje znači “biti doma na porodiljnom / ili tate na godišnjem/, ne raditi ništa, gledati cijeli dan TV dok dijete neprestano spava.”

Najmanje što vam mogu savjetovati prije djeteta je da redovito vježbate, na primjer kao da se pripremate za maraton.

Jako reagirate na sve u vezi djeteta

Svaki komentar, svaki tuđi pokret – sve je pod vašim povećalom. Ponekad ste čak kao one “životinjske” majke koje reže i žele gristi kada se god netko približi djetetu. Smiješno, ali istinito.

No, sve ćete vi to uspjeti svojom samokontrolom, podrškom partnera i najbližih prevladati. Samo razmišljajte da svi žele najbolje djetetu i da dijete treba upoznati i druge iz svojeg okruženja te dajte prostora i djetetu i bližnjima iz okruženja za međusobno druženje. Ako ste unaprijed spremne na ovu mogućnost, mislim da se možete kvalitetnije pripremiti za mogući dolazak takvih vaših ponašanja i reakcija.

Ne možete pratiti okolni svijet

Dijete vam je toliko u fokusu da se teško koncentrirate na nešto što vam je prije bilo skroz uobičajeno i skoro manualno (primjerice gledanje TV-a ili razgovor s bliskom prijateljicom). Netko vam priča neke događaje iz vanjskog svijeta ili pokušavate gledati vijesti na TV-u, ali u glavi vam se stalno vrti “Hoće li se dijete sad probuditi? A sad? A sad? Ma sad će sigurno…”, “Kada dijete treba jesti, koliko je sada prošlo?”, “Da li da mu/joj obučem i štramplice, ili je dovoljno samo kompletić?” itd. itd.

U tom ranom periodu činit će vam se da ovo nikad neće proći i mislit ćete da ste skrenuli sa zdravog razuma, ali u početku se toliko trudimo zadovoljiti dječje potrebe i upoznati dijete da sve drugo padne u kategoriju “trenutno nebitno”.

Ali naučit ćete se i s time nositi i s vremenom ćete se vratiti u mod normalnog funkcioniranja i fokusa. Dotad izdržite ?

Dakako da će vam ovdje pomoći da probate neke vježbe opuštanja, da što više razgovarate s ukućanima ili telefonski s prijateljima/rodbinom/kolegama i jednostavno vježbate fokus.

Dijete je sve, baš sve, na svijetu

Što god se trenutno oko vas dešava – korona je, netko je imao nesreću, netko je bolestan, netko je ostao bez posla, netko ide na krstarenje, Brad Pitt vam je ušetao u dnevni boravak… to sve nije bitno, jer vi ste zaljubljeni u svoje dijete i dovoljno vam je da je ono s vama i da ga možete gledati, maziti, biti s njim/njom…

Dijete će roditeljima uvijek biti na prvom mjestu, no s vremenom će si roditelji moći dopustiti i neke svojstvene užitke, hirove i jednostavno zadovoljenje interesa koji ne uključuju dijete. Pričekat ćete na to barem par mjeseci, a neki i par godina… Ovisi samo o vama, kako si posložite stvari. Znate ono da zadovoljan roditelj = zadovoljno dijete, pa nemojte sebe staviti baš na zadnje mjesto svih zadnjih mjesta. Priuštite i sebi životna zadovoljstva. Neće se djetetu ništa dogoditi ako odete negdje jednu večer, a dijete je na čuvanju. Zdravo je i potrebno dati i djetetu prostora i sebi. Pupčana vrpca prerezana je u rodilištu…

Sve bi učinili da ne plače, da se smiri, da nema grčeve, da mu je sve baš sve savršeno

Znate sve odgojne metode i znate što bi trebali napraviti, ali u trenutku kada čujete taj jadan dječji plač, sve pada u vodu i vi ste u stanju sve prekršiti samo da ne plače. I vas boli dok dijete nešto boli.

Moja majka još dan-danas kaže da je ona odmah bolesna kad smo i mi bolesni. Ne mogu vam reći kada će proći ovaj dio s plačem i s potpunim uživljavanjem u djetetova loša stanja, ali vam mogu reći da ćete uspjeti u nekom trenutku shvatiti da je plač dio djetetovog razvoja, a da vaši ispravni odgojni postupci smanjuju mogućnosti za plač. Ta spoznaja će vam se svidjeti pa ćete ipak početi prakticirati razumne odgojne postupke kako bi život vas i djeteta bio što podnošljiviji za obje strane.

Osjećate se krivima ako ne možete djetetu konkretno pomoći

Kada su bolesni, neutješno plaču i nešto ih boli, osjećate neopisivu krivnju. Znate i svjesni ste da niste vi tome krivi, ali ne možete maknuti taj osjećaj. To znači biti roditelj… tu vam/nam nema previše pomoći…

I dalje učite dijelove robice i što čemu služi

To će se još neko vrijeme događati, a onda ćete odjednom postati “profić” u svemu vezanom za to, preko noći.

U stanju ste kupiti neko pomagalo koje će vam koristit samo par dana ili tjedana samo da olakšate bebi i sebi

Isto kao što ste u stanju još i prije rođenja kupiti nebrojeno stvari koje ne znate konkretno ni hoće li vam trebati, ali samo da se nađu. To proizlazi iz ove roditeljske prirode da žele što više olakšati i pomoći djetetu i dali bi i sve za to, bez razmišljanja. A neka, uvijek možete to proslijediti kasnije dalje ili prodati. Bolje da ste mirniji i sigurniji uz to pomagalo, nego da ste rastrgani i ne znate što bi i kako. Ako vam to olakšava, zašto ne. Naravno, možete uvijek pitati za savjet okolinu ili stručnjake da li bi vam konkretno pomagalo bilo adekvatno za situaciju/problem koji imate, ukoliko niste sigurni.

CILJ ČLANKA nije bio da vas zastrašim ili šokiram ovime što sam iznijela, već svekolika pomoć trudnicama i novopečenim majkama te zapravo svim roditeljima neki vid utjehe i možda za neke prisjećanje nekih osjećaja za koje su mislili da su ih svojedobno zarobili, a onda su ih se uspjeli riješiti i postali opet “normalni” u onome što im se trenutno možda činilo “nenormalnim”.

Osobno su me neke stvari zaista dočekale nespremnom nakon poroda, koliko god sam se interesirala, čitala, pitala, istraživala, učila i stručno se usavršavala. Ne možemo znati sve i na sve biti spremni. 

Nadam se da sam vam bar malo odgovorila na neke upitnike iznad glave ili potaknula daljnje istraživanje. Slobodno se obratite, meni ili bilo kome, samo nemojte držati u sebi ili misliti “ma neće se to meni dogoditi”. Svima se može dogoditi svaki od ovih scenarija, a nekome se ne mora ni jedan. Nećemo znati dok ne uplovimo u to… U svakom slučaju, sretna plovidba!

Ovo piše jedna sretna, ispunjena i majka bez tabua … Tea

u sklopu projekta “Roditeljstvo bez tabua“