Poticajna okolina je ona koja osigurava raznolikost poticaja koji doprinose cjelokupnom
razvoju djeteta. To ne znači da postoji jedna poticajna okolina koja će biti zanimljiva svakom
djetetu – ne, to znači da svatko od nas, bilo kao roditelj, odgojitelj ili drugi stručnjak, treba
promisliti o interesima, potrebama i razvojnim mogućnostima djeteta i prema tome
pripremiti poticajnu okolinu.

Prije nego krenemo u osmišljavanje poticajne okoline, moramo provjeriti je li ta okolina
sigurna. Ovo je najvažniji preduvjet kako svaka okolina može postati poticajna. Tek kad se
uvjerimo da smo npr. zaštitili utičnice, da smo maknuli predmete koji bi, tijekom istraživanja,
mogli spriječiti djetetovo slobodno istraživanje – onda se možemo voditi pitanjima prilikom
osmišljavanja prostorno-materijalnog konteksta.

1. Koji su interesi i potrebe djeteta?
   Što ga trenutno zanima toliko da ima dugotrajnu pažnju u toj aktivnosti i da se kroz
   dan iznova vraća toj temi / likovima / aktivnostima i na koji način to mogu obogatiti?
   Koliko dugo se zadržava u toj aktivnosti i mogu li nadograditi tu igru da kroz nju
   razvija svoj fokus?

2. Na kojem razvojnom stupnju je dijete?
   Djeca iste dobi nisu uvijek istih razvojnih mogućnosti. Stoga je potrebno promatrati
   što dijete može i što je savladalo kako bi znali koje su iduće aktivnosti koje mu
   možemo ponuditi, a da su sukladne s razvojnim miljokazom. Osim toga, vrlo je
   vjerojatno da djetetu u dobi od godine dana nećemo ponuditi iste poticaje kao djetetu
   od pet godina – upravo zbog toga jer je vrlo velika razlika dobne i spoznajne razine.
3. Što želim da dijete usvoji?
   Ovdje se misli na usvajanje kroz aktivno istraživanje i igru te na kompetencije koje će
   dijete razviti upravo zahvaljujući prostorno-materijalnom okruženju, poticajima i
   aktivnostima. Razmislimo što bismo voljeli da nauči – ne nužno brojati, raspoznavati
   slova ili drugo. Nego životne vještine – kako dijeliti igračke, ali kako i reagirati ako
   taj tren ne želi podijeliti s nekim igračku i sl.
4. Na koji način dijete može poticati cjelokupan razvoj?
   Možda dijete obožava sve motoričke i likovne aktivnosti, ali ne voli aktivnosti koje
   pomažu razvoju predčitalačkih vještina. Kako ga zainteresirati i za aktivnosti kojima
   inače ne pristupa samoinicijativno? Iako je odgovor na ovo pitanje vrlo opširan, jedna
   od niti vodilja može biti kako dijete u jednoj aktivnosti i igri gotovo uvijek razvija više područja istovremeno. Konkretno za ovaj primjer, dosjetljivo možemo osmisliti pokretnu igru hodanja ili skakanja po crti, a crte obilježiti na podu u različitim smjerovima. Ne moraju to biti samo ravne crte – probajte i zakrivljene i izlomljene. Na isti princip može se ponuditi i rastresiti materijal u kojem dijete prstom može povlačiti razne crte, pa i pokušati „crtati“ obzirom da su likovne aktivnosti inače one koje ga zanimaju. Ovaj primjer samo je jedan od mnogih kako dijete pomoću drugih područja, indirektno može razvijati i ono područje za koje nužno ne pokazuje veliki interes.

Također, nadolazeća pitanja mogu nam pomoći prilikom osmišljavanja poticajne okoline u
kućnom i/ili vrtićkom okruženju kao dodatni elementi prostorno-materijalnog okruženja na
koje treba obratiti pozornost:
 Poziva li ovaj prostor na igru?
 Je li ugodan i kako se dijete u njemu može osjećati?
 Djeluje li zanimljivo da poziva na akciju?
 Može li ga dijete samostalno istraživati i otkrivati na siguran način?
 Jesu li poticaji dostupni djetetu?
 Može li samostalno dohvatiti ono što ga zanima?
 Je li organiziran na način da je djetetu jasno što sve u prostoru može raditi?
 Postoji li predviđen raspored u kontekstu da svaka igračka ima svoje mjesto?

U pravilu, većina djece voli red i rutinu. To im pruža osjećaj sigurnosti da će svaki put
pronaći ono što traže na istome mjestu te da znaju što slijedi, a istovremeno su svjesni da
imaju potpunu slobodu izbora prilikom odabira partnera za igru, odabira igre i poticaja koje
želi istražiti kao i koliko će ta igra trajati. Upravo zbog toga, promatranje djeteta u igri je
ključno kako bismo znali pripremiti okolinu koja će zadovoljiti djetetove interese, potrebe i
mogućnosti. Dječja spontana uključivanja u razne igre i osmišljavanje novih igara prava su
riznica kreativnosti i maštovitosti koje možemo dodatno poticati okolinom po mjeri djeteta.

Autorica: Mia Žilić, mag.praesc.edu.

Više o autorici ovdje